Tumačenje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u pogledu dospjeća prava odvjetnika zahtijevati isplatu nagrade za odvjetničku uslugu

Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u određenom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, te odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku.

Odvjetnici R.B. i D.J. podnijeli su zahtjev za autentično tumačenje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u pogledu dospjeća prava odvjetnika zahtijevati isplatu nagrade za odvjetničku uslugu, iznoseći da su zastupali stranku u sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu od 1992. godine, te da su zadnju radnju poduzeli 28.12.1998. godine podnošenjem revizije protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH, da je Vrhovni sud usvojio reviziju 18.12.2003., te da je nakon toga stranka odbila daljnju suradnju te je došlo do otkaza punomoći. Smatraju da su tek nakon otkaza punomoći bili ovlašteni stranci izdati račun za zastupanje koje su učinili u konkretnom predmetu. S obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je objavljena u NN 16/1990 s izmjenama i dopunama, odnosno Tarifa objavljena u NN 69/93 s izmjenama i dopunama objavljenim u NN 87/93, 16/94 i 11/96, koja je bila na snazi do 5.7.2004., a u kojoj u Glavi I. stoji da odvjetniku pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama Tarife, postavlja se pitanje da li su odvjetnici nakon svake obavljene radnje trebali stranci obračunati obavljenu radnju i izdati račun ili su to mogli učiniti tek nakon što su ispunili nalog stranke, tj. završili  zastupanje u konkretnom predmetu.

Prema stavu Upravnog odbora, potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu te su prava i obveze odvjetnika  i stranke regulirani tim institutom. Propisom čl. 749 Zakona o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja punomoći tj. zaključivanja ugovora o nalogu, određeno je da se nalogoprimac obvezuje prema nalogodavcu za njegov račun poduzeti određene poslove, da nalogoprimac ovlašćuje nalogodavca na poduzimanje tih poslova, te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili to proizlazi iz prirode međusobnog odnosa. U konkretnom slučaju stranka kao nalogodavac ovlastila je odvjetnike kao nalogoprimce da ju zastupaju u konkretnom sporu koji se vodi na sudu.  Nalog tj. punomoć glasi na zastupanje, dakle poduzimanje svih radnji do završetka postupka u konkretnom sudskom postupku. Punomoć ne glasi na poduzimanje samo jedne određene radnje. Odvjetnici kao punomoćnici tj. nalogoprimci dužni su izvršiti nalog tj. zastupanje prema primljenim uputama.

Odredbom čl. 762 Zakona o obveznim odnosima određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. U slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao.

Da je punomoć ugovor o nalogu vidljivo je i iz revizijske odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3677/99 od 17.5.2000. u kojoj se navodi da odvjetnik nema pravo na naknadu troškova za zastupanje mjesne zajednice, koju po zakonu nije bio ovlašten zastupati jer su, prema odredbi čl.7 Zakona o odvjetništvu (NN 9/94), odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno i sukladno Ustavu, zakonima te Statutu i Kodeksu odvjetničke etike, te da je odvjetnik u ispunjavanju svoje profesionalne dužnosti morao postupati s povećanom pažnjom tj. pažnjom dobrog stručnjaka te upozoriti svog mandatara (mjesnu zajednicu) na odredbe Zakona o javnom pravobraniteljstvu tj. da on ne smije zastupati mjesnu zajednicu. Navedena sudska praksa objavljena je u knjizi autora Ivice Crnića “Zakon o obveznim odnosima“, treće izdanje iz 2006. godine, na str. 576 i 577 kao komentar uz čl. 765 Zakona o obveznim odnosima koji nosi naslov: “Izvršenje naloga kako glasi“, odnosno nadnaslov: “Obveze nalogoprimca“.

Sintagma navedena u uvodnom dijelu Tarife “Odvjetniku pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama Tarife“ ne znači da će odvjetnik stranci ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje, već upravo suprotno znači da će odvjetnik, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na nalog, svoju uslugu obračunati  nakon što izvrši nalog.

Da je tome tako vidljivo je i iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je objavljena u NN 91/04 od 5.7.2004. godine, koja u Glavi I. navodi da Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu za radnje obavljene po punomoći, odnosno da su troškovi zastupanja odvjetničke usluge potrebne za izvršenje posla,  dakle za izvršenje kompletnog posla, a ne pojedine radnje u poslu tj. zastupanje.

Navedeno stajalište Upravnog odbora potvrđuje i Pravilo 142 Kodeksa odvjetničke etike koje daje pravo odvjetniku da traži predujam za svoju nagradu, a što je u skladu s čl. 758 Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja punomoći tj. u vrijeme zaključivanja ugovora o nalogu, a koji govori o predujmljivanju novca.

Iz svega rečenog za Upravni odbor nedvojbeno proizlazi da je izdavanje punomoći odvjetniku ugovor o nalogu i da rok za naplatu honorara teče od izvršenja naloga odnosno eventualno otkaza ili opoziva punomoći.